Savo Minić, predsjednik Vlade Republike Srpske, gotovo mjesec dana od preuzimanja dužnosti kaže da je zadovoljan kako sve funkcioniše, najavljujući par korekcija. U intervjuu za Srpskainfo govorio je o zaduženosti Srpske, poskupljenjima, stanju u javnim preduzećima, funkcionisanju pravosuđa za koje je naveo da se otuđilo.
S obzirom da je u ekspozeu najavio uvođenje poreza na dividendu u intervju za Srpskainfo pitali smo ga da li je cilj tog koraka da se spriječi da se bogati bogate još više, do čega prema mišljenju ekonomista vodi trenutna poreska politika.
– Pa pazite, kada je u pitanju poreska politika, živimo u državnoj zajednici, imamo Federaciju gdje naši građani uvijek gledaju i ekonomija je nemilosrdna. Nažalost, ona isključuje i patriotizam i sve ono što bi u nekim drugim stvarima bilo prioritet.
Tu je trebao da bude pokušaj dogovora sa Federacijom kada je u pitanju upravo ovo o čemu sada pričamo, ali smo smatrali da bi na taj način trebala smanjiti ona količina sivog novca koja se kreće između ovih, da ih tako nazovemo bogatih, koji kroz isplatu dividende obezbjeđuju sebi novac u kešu s kojim isplaćuju koverte, plate radnicima, koje ne budu u cijelosti oporezovane porezima i doprinosima, onda imamo niže penzije, imamo dosta manji krug kretanja količine novca. Znači, imamo ovdje dvije varijante.
Trebamo obezbijediti da novac što brže cirkuliše, da to bude nekih 4 i više puta na nivou jedne godine. To je, nažalost, sad negdje 2,5 puta. I trebamo obezbijediti da i ta količina bude veća. Znači, to je upravo taj dio o čemu smo sad i počeli priču. Jedna će aktivnost biti na ubrzavanju svih tokova u privredi, povećavanje broja obrta novca, a na drugoj strani razmišljamo… I pazite, osjetljive su to odluke. Ja to jesam stavio u ekspoze i sigurno da će se na tome raditi, ali moramo tačno znati i napraviti procjenu do čega će to dovesti u Republici Srpskoj.
Ako mi dođemo u situaciju da će to dati efekat, ali samo kod onih koji ostanu u Republici Srpskoj ili da ne odu u Federaciju ili u Brčko distrikt, onda nećemo napraviti dobru stvar za ekonomiju Republike Srpske i za građane Republike Srpske. Tako da je to sigurno nešto o čemu razmišljamo i na čemu se već radi, zajedno i sa nacionalnom karticom, sa “Dina” karticom, napraviti mogućnost unutrašnjeg platnog prometa koji bi bio vidljiv.
“Dina” kartica bi podrazumijevala neku moderniju verziju pređašnje, prije rata čekovne kartice, u kojoj bi vi imali jednom mjesečno, u određenom danu, skidanje sa računa tog novca u prodavnicama, na mjestima gdje je to obilježeno da se može raditi. Mi ne trebamo zatvarati oči pred situacijom da imamo građana u Republici Srpskoj koji žive, da tako kažem, teško, koji teško spoje kraj s krajem, koji imaju redovne tekuće obaveze, djecu, porodicu i tako dalje. I sigurno da sve one olakšice koje Vlada može da uvede i kroz poresku politiku i kroz nacionalnu karticu i kroz smanjenje sive ekonomije i tako dalje, mogu dovesti do toga da imamo stabilniji penzioni fond.
Na Vladi smo donijeli odluku i oko trećeg stuba penzijskog fonda, pravimo modalitet da svako može da vidi svoj penzijski fond, da zna šta ga očekuje. Tako da jednostavno sveobuhvatnost kad je u pitanju poreska politika i Ministarstvo finansija zajedno sa našom privredom i sa svim onim koji treba da učestvuju u tome će napraviti sigurno najbolji modalitet i radi se već na tome – rekao je Minić.
Očekujete li da će Federacija BiH biti spremna na dogovor odnosno na uvođenje istih mjera?
Ne očekujem.
Kako ćete to riješiti?
Ne, ne očekujem. Iskreno, ne očekujem iz dva razloga. Evo vidite da cijelo vrijeme imamo apstinenciju bilo kakve normalne saradnje što apsolutno nije dobro i ne znam do kada ja treba da pričam da mi u Federaciji vidimo jedinog partnera, da su Federacija i Republika Srpska u stvari Bosna i Hercegovina. Da onoliko koliko se mi dogovorimo, koliko mi sarađujemo, koliko mi imamo normalan protok ljudi, novca i svega ostalog toliko ćemo ovdje lijepo živjeti.
A onda imate cijelo vrijeme neke otrovne strelice koje su toliko lične, nacionalne da jednostavno vidite da radi neke dnevno političke popularnosti u Federaciji dobijete neku izjavu koja se isključivo odnosi na Republiku Srpsku. I njihovi dnevnici, vijesti počinju sa Republikom Srpskom, počinju u Republici Srpskoj. Jednostavno, previše se bave nama. Tako da nekakav korektan potez za sada ne očekujem, iskreno. Ali moramo pratiti upravo ono što sam rekao da ne bi to dovelo da u Republici Srpskoj zbog poreske politike, određenih nameta obaveza u privredi ne dođemo u situaciju da naši privrednici, samo sjedište firme tamo gdje bi trebali da plaćaju svoje obaveze, ne premjeste u Federaciju, što naravno ne smijemo i nećemo dozvoliti.
Pomenuli ste uvođenje nacionalne platne kartice. Šta će to podrazumijevati i šta će nam donijeti?
Pa pazite, ona ima za cilj da taj dio novca unutar nacionalnog platnog prometa omogući transparentnim i omogući u smislu da građani, kao što sam rekao, imaju mogućnost da uz tu karticu na mjestima gdje je to obilježeno, prodavnicama, trgovinama i tako dalje, mogu kupovati na jedan način odloženog plaćanja, da ne kažem kreditiranja, uz određene povoljne uslove gdje bi mogli da prate sve one svoje tokove i gdje bi mogli da Vlada, odnosno ministarstvo, odnosno država Republika Srpska, prati taj tok novca i da cijelo vrijeme imamo taj tok novca operativniji u odnosu na klasičnu kreditnu karticu kada vi na bankomatu dignete keš i odete nešto kupite gdje morate za keš.
Ima za cilj da poveća u onoj prvoj varijanti o kojoj sam vam govorio kad je u pitanju obrt sredstava unutar nacionalne potrošnje da da pogodnosti da bi taj obrt išao dosta više kroz nacionalnu potrošnju i bio transparentan. Jer vjerujte da još uvijek pokazatelji koji postoje govore o jednoj značajnoj količini novca u kešu koji cirkuliše, koji nije oporeziv, koji nije vidljiv. On nije dobar. Nije dobar ni za jednu ekonomiju na ovoj zemaljskoj kugli, a pogotovo ne za Republiku Srpsku. I moramo praviti modalitete i pogodnosti da bi taj novac stavili u tokove. Prvenstveno je to razlog.
Pominjete novac. Često se govori da Republika Srpska nema novca, da smo prezaduženi. Da li je to stvarno tako?
Mogu vam odgovoriti na dva načina. 20 godina slušamo tu priču. 20 godina od nekih koji su bili ministri finansija u prošlim vladama koja nije bila sa vođstvom SNSD pričaju kako je Republika Srpska prezadužena, nestabilna itd. Kada su oni bili na vlasti, niko nije znao kada će biti ni plata, ni penzija, ni u kom procentu će se isplatiti. To se može provjeriti. A mi zadnje desetine godina isplaćujemo, evo ja vam sad mogu reći, penzije kada se isplaćuju od 5. mlijeko se mljekarima isplaćuje 20. ako padne vikend isplati se ranije, plate zaposlenih itd. prvo ide policija. Znači Republika Srpska redovno izmiruje svoje obaveze.
To da postoje određene poteškoće, da. Recite mi samo gdje ne postoje. Ali one nisu takve da mogu ugroziti platni sistem Republike Srpske i da mogu dovesti do bilo kakvog kolapsa.
Ono sa čime se suočavamo, pogotovo zadnje dvije godine, kada je u pitanju pritisak Evrope, Evropske banke, odustajanje od projekata u Republici Srpskoj, znate koliko to utiče i na BDP, i na kretanje novca unutar jedne države. To su ogromni gubici, nuspojave imate, porez na dobiti, imate veći broj angažovanih ljudi, imate cirkulaciju novca. 2,5 godine to permanentno i aktivno traje prema Republici Srpskoj i mi uspijevamo izmiriti svoje obaveze. Naravno da tu postoje određene poteškoće, ali kada je u pitanju generalno fiskalni sistem Republike Srpske, on je apsolutno stabilan. I to pokazujemo svim isplatama.
Kako se može popraviti naš kreditni rejting s obzirom na trenutnu situaciju, nije baš sjajan?
Da. Mislim da je više ugrožen politički nego ekonomski, ako ćemo realno govoriti. I to je činjenica da vi imate opstrukcije od momenta kada je bivša američka administracija počela uvoditi sankcije i prema domaćim nekim televizijama, prijetnje bankama i tako dalje. I to je uveliko uticalo generalno na rejting. To nije uticalo samo na kreditni rejting. Mi tek sada imamo… Evo prije par dana smo u Laktašima bili sudionici otvaranja jednog privrednog giganta, jedne italijanske firme gdje je već uloženo nekih 50-60 miliona evra. Jutros sam dobio informaciju da je još jedna izraelska firma dolazi u Gradišku i da je to već sve dogovoreno, isto milionska investicija. Znači, trebalo je više od 2, 2,5 godine da strani kapital, ljudi koji bi ulagali, vide da ovdje postoji stabilnost, da postoji jedna poreska politika koja je primamljiva u smislu određenih olakšica od cijene električne energije, cijene rada, uslova koje daju opštine u tim poslovnim zonama, podsticaja Vlade Republike Srpske. To nije tako kao što se prezentuje u drugim nekim zemljama koje su upravo tim političkim sredstvima pravile da mi nemamo taj rejting koji uistinu imamo.
Uz ovakve egzaktne podatke, kada pričamo o javnom dugu, o ukupnom dugu, kada pričamo o inflaciji, kada pričamo o svemu, mi uspijevamo da budemo negđe evo, kada je u pitanju inflacija, uspijevamo još uvijek da imamo inflaciju koja je podnošljiva u smislu da povećanje plata, penzija itd. prati da ne dođe do ugrožavanja nacionalne korpe koju smo takođe donijeli na vladi. Mi ćemo utvrditi ne sindikalnu, nego pravu nacionalnu korpu, tačno šta su parametri za određivanje toga. Tako da, kompleksna su pitanja.
Vjerujte da bih vam mogao dan odgovarati na ovu temu. Niz je nekih faktora koji utiču, evo, rekli ste na kreditni rejting. Mislim da je kreditni rejting vezan za ekonomiju, za privredu, za vaš politički status, da je opštepoznato da nakon svega ovoga, pogotovo zadnjih 5 do 7 godina od početka specijalne vojne operacije u Ukrajini, pogotovo globalizacija je došla do tog nivoa da vi vidite da predsjednik Tramp jedno jutro ustane i kaže da će uvesti neke carine od 200, 300, 500% Kini, Indiji, ne znam nekim zemljama. Onda to promijeni popodne, onda sutradan, nakon nekog razgovora, to bude neki drugi iznos.
Dosta su ova globalna kretanja nešto na što mi ne možemo uticati, ali sigurno kad su u pitanju inputi i energenti za sve ono što u Republici Srpskoj treba da imamo kao osnov, pokretač privrede, ne zavisi od nas, nego zavisi od tih stvari koje su na svjetskom nivou. Tako da Vlada i kad je u pitanju inflacija, i kad je u pitanju podsticajna politika, i kad je u pitanju socijalna politika itd. mora budno pratiti i za to imamo i ovoliko prisustva na terenu, i ovako transparentne sjednice. I mimo same sjednice Vlade nema dana da sa 4, 5 ministara ne pređemo neku tematiku i vjerujte da to bude dosta efektivnije od same sjednice vlade.
Rekli ste povećane su plate, povećane su penzije, inflacija je u nekim normalnim granicama, ali u marketima ljudi se svakodnevno susreću sa nenormalnim poskupljenjima. U čemu je problem?
Da, to je problem koji sam imao i dok sam bio u Ministarstvu poljoprivrede.
Lako je za objasniti, a teško spriječiti. Nažalost je tako. Vi imate, to ću najlakše banalizovati kroz moje poljoprivredne proizvođače. Ja odem u Gradišku kod poljoprivrednog proizvođača koji proizvodi jabuke. I on kaže, ovu jabuku ja danas prodajem za 55 feninga. Tu istu jabuku sutradan, kad dođe u market da kupi, ona je 1,10, 1,20, ili 1,30 KM.
Pošto su ograničene marže, veliki trgovački lanci i centri imaju kćerke firme, imaju firme kroz koje oni, kako već kažu “vozaju tu robu”. Svi se uklope u zakonsku maržu. I nema veze što oni plate porez na to. Mi imamo problem, upravo imamo problem krajnje potrošnje.
Imamo problem da onaj dio novca koji ima građanin u Republici Srpskoj, koji treba da ode da kupi tu jabuku i realno bi bilo da je ona uz sve troškove koje treba da imaju marketi, troškove radnika, objekta, amortizacije, struje i svega ostalog, ne može ta cijena biti kao na njivi apsolutno smo toga svjesni, i da ona bude uz jednu pristojnu maržu 80 ili 70 feninga. Ne, ona je 1,20 KM.
Mi smo razgovarali, pozvao sam predstavnike velikih trgovačkih lanca. Oni meni tvrde da nije tako.
Mislim da generalno, kada su u pitanju trgovački lanci i kada je u pitanju cijena koju plaća krajnji potrošač, tu moramo naći modalitet da odreagujemo. Jer ne dobijamo ništa ukoliko poljoprivredni proizvođač ili nebitno bilo koliko prodaje proizvod koji nije u tom momentu za konzum u momentu dok dođe na rafu da bi bio plaćen u trgovini – to su stvarno cijene koje su neprimjerene, a kako ako mi imamo jeftiniju radnu snagu, jeftiniju struju? I na kraju krajeva ono što je najbitnije, imamo manji standard.
Moramo obezbijediti, potrošačko društvo razvija svijet, mogućnost potrošnje utiče na građane, utiče na njihovo raspoloženje, na psihu. Ukoliko vi možete sebi danas priuštiti neke stvari, vi se osjećate zadovoljnijim. Kad to ne možete, osjećate se nezadovoljnijim. I to je nešto za šta još uvijek tražimo modalitet.
Ne bih volio da krajnji modalitet bude neka moja ideja koja mislim da nije dobra i neću ja ni reći ovdje ovako javno. Ona bi možda čak bila i polurepresivna. Upravo dok ne sjednemo da se dogovorimo da jednostavno vidimo do kada će trajati taj začarani krug povećanja cijena finalnog proizvoda čija je cijena povećana od ulaska u trgovačke lance za 70-80%. Tako da apsolutno razumijem taj problem.
Šume se pominju jako često u posljednje vrijeme. Konačno rješenje je otpuštanje radnika sa otpremninama. Koliko će nas to koštati i da li je to rješenje?
Nije to konačno rješenje i nije jedino rješenje. Ne spominju se često, vi ste zbog Šuma baš onako jedno vrijeme bili izuzetno aktivni i pratili sve to. Pazite, Šume su jedan veliki sistem. I evo da ja vas pitam. Da li osjetite vi pomak u stanju u Šumama od radnika, od drvoprerađivača, od onoga što priča narod? Da li osjetite? Ali iskreno mi recite.
Pomak? Ja lično ne.
Vi lično ne, dobro. Pomak je vidljiv i pomak se osjeti u svakom segmentu. Šume su ogroman sistem. Vi tu imate i kupce i dobavljače i radnike i prekobrojnost radnika, apsolutno. Imali smo 10 godina nepromijenjenu cijenu drvno-šumskog sortimenta. Vi ne možete posmatrati Šume bez drvoprerađivačke industrije. Mi u Šumama imamo direktno zaposlenih 4.600 ili 700, a u drvopreradi imamo direktno zaposlenih preko 15.000 ljudi.
Ako nenormalno dignete cijenu da bi spašavali likvidnost Šuma, vi ćete napraviti domino efekat prema drvopreradi. Kada drvoprerada dođe u situaciju da nije likvidna, da ne može funkcionisati, onda ona neće tu sirovinu kupovati od Šuma. Tako da tu moramo pratiti sve i onda smo išli sa povećanjem cijena drvno-šumskog sortimenta.
Išli smo sa odlukama kada su u pitanju reprogrami obaveza koji se redovno plaćaju. Da vam ja pomognem i sigurno ćete posle ovoga osjetiti da to postoji u smislu nekih konkretnih stvari. Svi reprogrami se redovno isplaćuju. Sve obaveze prema gradovima i opštinama se redovno isplaćuju. Sve plate se redovno isplaćuju. Informacioni sistem se primjenjuje u svim organizacionim jedinicama, u svim modulima. Ali da bi vi jedan ozbiljan problem koji se odnosio i na stanje zaliha i na popis i na kriminal koji je u Šumama. I meni je više dodijalo, stvarno ne znam kako i na kakav način da izbjegnem situaciju u kojoj vi novinari mene pitate šta je sa 183 krivičnih prijava. A niste otišli i pitali tužilaštvo. Tu je vaša nekorektnost.
U principu obično ne odgovaraju.
Pa, dobro, ali možete ih pitati šta je. Zadužio sam ministra pravde za kompletnu informaciju pošto je to u više tužilaštava. Aspekt generalne, specijalne prevencije, utvrđivanje tačno tih tokova koji su se odnosili na malverzacije u Šumama će biti, da ne kažem, ne samo publikovan, nego i sankcionisan. Pazite, ono što je činjenica ne treba da se lažemo. Ko je sankcionisan? Znate li nekoga da je sankcionisan? Znate li nekoga da je kažnjen zato što je nešto uradio loše? Nebitno je da li je namjereno ili nenamjreno. Ako je nenamjerno, onda je to iz nehata pa bi dobio blažu kaznu. Jednostavno, pravimo jedno stajanje društva u kome nema sankcije.
Tu sve više dolazi do izražaja neka samovolja. Moraju postojati regule koje uređuju društvo i one se moraju primjenjivati, one postoje. Tako da će gospoda iz tužilaštva koji jedva dočekaju kada bude nešto prema političaru da će se ekspresno odreaguje – pa pogledajte samo kada smo imali proces protiv predsjednika Republike, gospodina Dodika. Možete misliti da sud u jednoj nedjelji, u 5 radnih dana, zakaže 3 ročišta? Dajte mi još jedan primjer da to bilo gdje postoji.
Sud bi trebao da hitno postupa u postupcima kada su u pitanju maloljetnici, kada može nastupiti nenadoknadiva šteta itd. Znači, pravosuđe se otuđilo. To su moje kolege, to su moji prijatelji sa fakulteta, iz advokatskih dana. Ali se institucija otuđila.
Moramo napraviti da sistem funkcioniše. To je isto proces. To je jedna sveobuhvatna akcija u kojoj taj sistem i sve ono što predstavlja sistem mora doći u stanje da funkcioniše. Vi vidite gdje god postoji blagovremena reakcija na bilo kakvu devijantnu radnju, da će to kod svakog drugog uticati da to ne čini. Tako da neko stanje svijesti se pravi u pogrešnoj percepciji. Ma da, vi možete podnijeti krivičnu prijavu i nikom ništa. I to je ružno. To je ružno iz razloga da sam ja gledao neke od tih krivičnih prijava koje su apsolutno osnovane. Pazite, šumska krađa je izuzetno teško dokazivo krivično djelo to smo učili na fakultetu. Samo 2 ili 3% budu otkriveni zato što teško vam je naći predmet izvršenja, trupac je nestao. Ovdje su nađeni trupci.
I nikom ništa?
Pa eto, vi kažete nikom ništa. Ja neću dozvoliti da bude nikom ništa. Ali za sada je nikom ništa.
Novinar: Gorana Jakovljević
Foto: Miomir Jakovljević
