Autor: Marijana Miljić Bjelovuk
Za Republiku Srpsku ova, 2024. godina, je bila izazovna i teška, ali ono što je najvažnije, preživjeli smo. Pečat su joj svakako dale sankcije SAD domaćim preduzećima, odnosno ispaštali su obični radnici, ni krivi ni dužni, rekao je u intervjuu “Glasu Srpske” predsjednik Vlade Srpske Radovan Višković sa kojim smo razgovarali o svim gorućim problemima sa kojima se Republika suočavala u godini na izmaku.
Višković je naveo i da je jedan od rijetkih koji smatraju da smjenama u javnim preduzećima ne dobijamo na poboljšanju stanja u tim segmentima, naprotiv, samo nagrađujemo menadžment.
Osvrnuo se i na priču o najnižoj plati te poručio da su sindikat i poslodavci plaćeni da to urade, a ne premijer.
– To im je obaveza prema onima koje zastupaju. Zašto bih ja uzimao to da rješavam? Nisam plaćen ja za to, već oni – kazao je Višković koji se nada da će američki ambasador u BiH Majkl Marfi uskoro otići iz BiH, a sa njim i silni problemi koje je donio Republici Srpskoj.
GLAS: Kakva godina Srpsku očekuje u ekonomskom smislu? Da li može biti gora od ove?
VIŠKOVIĆ: Po sadašnjim procjenama, trebalo bi da bude bolja od prethodne, ali mnoge stvari ne zavise od nas. Ukoliko bi se sačuvao globalni mir i ako bi došlo do smirivanja tenzija, te samog napretka evropske ekonomije, onda i Republika Srpska može da očekuje bolje dane. Ako se to ne desi, onda ne možemo očekivati da se bude nešto bolje, već možemo biti zadovoljni da ostanemo na ovom nivou gdje se sada nalazimo. To je tako i to je realno. Ova izazovna i teška vremena, koja nisu posljedica naših grešaka, moramo preživjeti i sačekati bolje dane. Iza kiše dolazi sunce i nadam se da to sunce treba da dođe. Prvo, imali smo te godine koje nikome ne bih poželio, godine korone, pa onda, kada smo mislili da je to iza nas i da nas čekaju bolji dani, desio se ratni sukob na prostoru Ukrajine. Vjerujem da će se geopolitički neke stvari promijeniti nakon 20. januara, jer je i Donald Tramp, novoizabrani predsjednik Amerike, najavio na stotine zakona koje će potpisati bukvalno tog datuma u januaru. Ono što me posebno raduje jeste što je najavio da nema više transrodnosti, nema više “ono”, nego ima on i ona, žena, čovjek, sin, kćerka, odnosno porodica. Kada čovjek koji je predsjednik SAD to kaže, a Amerika je kolijevka tog transrodnog, e kada to u kolijevci spriječite, onda će i nas malo popustiti, jer ima tih nevladinih organizacija koje se žestoko, novcem, što je najgore, miješaju u naše porodice, vjeru, tradiciju i kulturu. Za taj prljav novac našli su i neke koji su se prodali za njega, pa su počeli da zagovaraju neke principe. Zbog samo ove činjenice hoću da vjerujem da će se stanje promijeniti. I da, BiH nema problem sa Amerikom, već sa pojedincima. Dolaskom Trampa oni će biti prošlost, da li za mjesec, dva ili tri, ali će biti prošlost. Oni se neće prestati baviti globalnim pitanjima, ali neće se baviti ovako grubo ličnim odnosima i to je ono u šta želim da vjerujem.
GLAS: Kako ocjenjujete godinu na izmaku?
VIŠKOVIĆ: Izazovna, teška, ali ono što je najvažnije, preživjeli smo. U jako turbulentnim vremenima i pritiscima koji su bili na Republiku Srpsku, od sankcija do zabrana, uništavani su i najprofitabilniji privredni segmenti u Srpskoj tako što su pojedine kompanije sankcionisane. Blizu 1.000 radnika koji su najplaćeniji bili, odnosno najviše njih iz IT sektora, ostali su, ni krivi ni dužni, bez posla, bez egzistencije. Onda, o čemu mi pričamo u 21 vijeku? O kakvim ljudskim pravima i slobodama, o kakvoj demokratiji? Nekom je jednostavno uskraćeno pravo na život jer su mu ukinuli radno mjesto, egzistenciju. To se radilo i prema medijima. Moram da iskažem jednu dozu svog nezadovoljstva prema medijskoj zajednici jer morala je biti jedinstvenija u osudi, da više digne svoj glas. Ta priča “ne tiče me se i nije pogodilo mene”, ne znači da vas neće pogoditi sutra. Sve što se nekome dešava danas, neko drugi može očekivati za dan, godinu, pet godina. Nije bitan naziv medija, odakle je, iz Srpske ili FBiH, medijska zajednica u BiH morala je dići više svoj glas u zaštitu, prije svega, novinara, te profesije jer su tamo ostajali bez posla njihove kolege, prijatelji, školski drugovi. Šta su oni krivi? Nisam primijetio da je neko digao glas da ih zaštiti. To je na neki način dalo pečat 2024. godini i ona će ostati u istoriji zapisana po ovom događaju. Dakle, ne spominjemo ovdje sankcije zvaničnicima, već radnicima, ljudima koji ni na koji način nisu smjeli biti sankcionisani. To nema nigdje u svijetu.
GLAS: Godina je definitivno obilježena sankcijama SAD zvaničnicima i preduzećima u Srpskoj. Banke su zatvarale račune preduzećima na crnoj listi, a nadležni su poručivali da one nemaju pravo na to, ali su banke ipak to radile. Kako gledate na to?
VIŠKOVIĆ: Jači je strah, nego zakonska rješenja. U istu tu ambasadu pozvani su bankari. Oni to rade poprilično pametno. Ne ostavljaju nikakve tragove. Nisu oni napravili nikakvu zabranu, neko rješenje, uredbu, zakon. Oni pozovu i saopšte. Bankarima u ambasadi u Sarajevu su rekli: “Slušajte. Ne budete li to uradili, mi ćemo se okomiti na vas”. I onda su se ljudi prepali za sebe, svoju banku. Nije to, na kraju krajeva, ni njihov kapital, vlasnika banka, kojim rade, nego je kapital Republike i njenih građana. Čak smo u tim prvim danima razumjeli i poziciju naših bankara, ali kako su dani i mjeseci odmicali, onda smo i mi preko Agencije za bankarstvo preduzimali mjere. Postoje priče i da će u idućim danima biti nekih novih sankcija, da oni nisu zaokružili taj spisak. Banke sada tvrde da neće više nikome ugasiti njegov tekući račun. Dakle, trebalo je više od pola godine da i kod njih sazri saznanje da ipak to na što su ih primoravali nema utemeljenje niti u zakonu, stavu, a niti u bilo kakvom drugom aktu pa da se mogu tako ponašati.
GLAS: Sa januarom bi trebalo da BiH napusti i ambasador SAD Majkl Marfi. Da li možemo onda očekivati da ne bude više sankcija privrednicima i drugim licima iz Srpske?
VIŠKOVIĆ: Da li je to januar ili neki drugi mjesec, vidjećemo. Trebalo je on do sada da ode. Nije. I ne možemo mi ni uticati na to. Imaju čak i neke crne prognoze da se može vući ovdje i do juna. To je najgora opcija. Svačijoj sili dođe kraj, pa će i njegovoj. Bilo bi mu najbolje da što prije ode i uživa u penziji sa svojom porodicom i da ostavi nas da se bavimo svojim životima. Dovoljno smo pametni i odgovorni da možemo preuzeti odgovornost za svoje građane i porodice. Nisu nam potrebni tutori, kolonijalisti, niti ikakvi protektori. Ne treba ovdje da borave ni nelegalni Kristijan Šmit, OHR, strane sudije Ustavnog suda. BiH jedino može krenuti na putu oporavka kada domaći izabrani predstavnici vlasti preuzmu odgovornost za građane koji su ih birali na izborima. Sve do tada BiH će biti u nečijim raljama i imaće probleme kakve ima.
GLAS: Kraj svake godine donosi i priču o najnižoj plati. Socijalni partneri nikada se nisu do sada dogovorili koliko će minimalac iznositi, pa su šanse da će to uraditi ove godine nikakve. Možemo li očekivati rast minimalca od početka iduće godine i za koliko?
VIŠKOVIĆ: Pregovori će se nastaviti. Neću odustati od pritiska na poslodavce i na sindikat. Vlada je uvijek spremna da razgovara. Neka zakažu sastanak i za Novu godinu, pojavićemo se i tada, kao i uoči i nakon Nove godine. Ništa nije sporno što se tiče Vlade. Umorio sam se od toga da se svi kriju iza Vlade, a to je u 90 odsto slučajeva iza premijera. I to prevrši svaku mjeru. Oni ne žele da se dogovore, neće, nego čuvaju neki svoj komoditet i jedni i drugi. A onda, šta god donese Vlada, oni će napadati. Šta god se oni dogovore, Vlada će potpisati. Oni imaju tu obavezu prema onima koje zastupaju. Zašto bih ja uzimao to da rješavam? Nisam plaćen ja za to, već oni. Što bih ja radio njihov posao? Imam osjećaj da se tu dešava kao i ovo sve u BiH, ne mogu dalje da odmaknu od dnevnog reda. Ipak bi oni morali da malo više uvažavaju jedni druge, da ukrste argumente i da nađu zajednički imenilac.
GLAS: Nakon nedavnih konsultacija sa boračkim kategorijama poručeno je da slijedi revizija boračkih prava i izrada novog zakona o pravima boraca. Šta je cilj revizije i kada bi borci mogli da dobiju novi zakon?
VIŠKOVIĆ: To zavisi, prije svega, od svih tih boračkih udruženja. Na desetine se pojavilo tih udruženja koja su proistekla iz proteklog Odbrambeno-otadžbinskog rata. Pri resornom ministarstvu je formirana komisija u kojoj su predstavnici svih tih udruženja. Očekujem da oni, onog momenta kada se dogovore, uđu u tu priču. Na kraju, to je i njihov zahtjev, a ne Vlade. Oni su nezadovoljni, jer smatraju da neka prava ostvaruju i ljudi koji ne pripadaju njihovim udruženjima. Dobiće podršku Vlade, ali oni u to moraju biti uključeni maksimalno. Ne može se to uraditi bez njih.
GLAS: Privreda Srpske grca u problemima, što potvrđuju i statistički pokazatelji. Hoćete li i na koji način pomoći privrednicima?
VIŠKOVIĆ: Privreda Evrope i svijeta je u recesiji. Jedna Njemačka, koja je bila bastion privrednog razvoja, imala je jednu od najtežih godina, ovu 2024. godinu. To se sve reflektuje i na našu privredu. Nisu naši privrednici zaboravili nešto proizvoditi i praviti ili prave nekvalitetno, već nema potražnje. Razlog tome je recesija u Evropi, tamo gdje su naši najveći spoljnotrgovinski partneri. Često plaćamo ceh i nekih globalnih dešavanja i kretanja, a da na to ne možemo uticati, niti možemo šta promijeniti. Još se komplikuje situacija, nije ona dovedena u neke okvire. Šta možemo očekivati od najava Ukrajine da će zabraniti protok ruskog gasa preko svoje teritorije za Evropu? Još veću recesiju evropske ekonomije. Mi smo kolateral na tom putu. Šta to mi ovdje možemo uraditi ako će Evropa kleknuti na koljena? Ništa. Moramo da živimo i preživljavamo u vremenu u kojem smo se zatekli. Ne samo mi nego čitavo okruženje. Činimo sve što treba i pomažemo našoj privredi. Olakšice koje smo im dali su najpovoljnije u čitavoj regiji, a u budžetu za 2025. smo udvostručili podsticaje privredi.
GLAS: Javna preduzeća, odnosno njihovo pospremanje spominje se godinama, ako ne i decenijama. Nedomaćinsko poslovanje i stranačko zapošljavanje doveli su do njihovog urušavanja. Možemo li očekivati da ta javna preduzeća krenu putem opravka?
VIŠKOVIĆ: Moraće, ili će se urušiti. Moraju oni više računa da povedu i pozabave se sami sobom. Ne mogu se oni više pozivati na Vladu i kriti iza nas, jer su svi oni svih ovih godina učestvovali u tome. Prije svega, menadžment i svi tamo zaposleni. Moraju da sjednu i da se dogovore o budućnosti, prije svega, tog subjekta od kojeg oni žive. Republika Srpska će preživjeti i bez njih, a šta će oni?! Krajnje je vrijeme da se podvuče crta. Neke stvari koje su rađene, a rađene su, moraju prestati. Ne mogu više ti sistemi da nose ni broj zaposlenih, ni određene troškove koji se zidaju, kao što ne mogu da nose ni nestručnost rukovodećih ljudi, kao ni bahatost i bilo šta drugo. Vlada Republike Srpske je preduzela sve potrebne mjere u smislu da smo formirali pri kabinetu predsjednika Vlade jedinicu za nadzor. Ta jedinica radi i ona je stasala. Imamo više od 100 javnih preduzeća i ustanova, ali se ne možemo baviti svima odjedanput, onda ćemo samo lutati. Uzeli smo 20 najvećih i oni će biti pod lupom narednih dana i mjeseci. I neće se više tamo moći raditi što se radilo do sada, od “Šuma”, energetskog sektora do svih ostalih. Jedan sam od rijetkih koji smatra da nije dovoljno da neko bude smijenjen. Mora se odgovornost podići na puno viši nivo. Odgovornost u smislu da se odgovara za sve ono što je tamo urađeno. Prema tome, neko bude smijenjen, dakle bude nagrađen, a problem ostane nekome drugom. Neka ovi u Ugljeviku kopaju ugalj, neće im Vlada kopati. Gdje je odgovornost nadzornih odbora? Što zaposleni njih prvo ne pitaju gdje i šta je problem?
Čestitka
GLAS: Šta biste poželjeli građanima Srpske za predstojeću, novu godinu?
VIŠKOVIĆ: Svim građanima, bez obzira na vjeru i naciju, čestitam novogodišnje praznike. Želim da, prije svega, sačuvamo zdravlje, da preživimo sva ova izazovna vremena i nadam se da ćemo dočekati da ispred nas budu bolja vremena nego što su iza nas. Treba da damo svi doprinos da se to desi.
