Predsjednik Milorad Dodik izjavio je za Srnu da se o zločinu nad srpskim civilima u Starom Brodu i Miloševićima ćutalo 66 godina, te da se predugo čekalo da istina o ovom, jednom od tada najvećih zločina na sarajevsko-romanijskoj regiji ispliva na površinu iz hladnih dubina Drine, koja je postala najveća srpska grobnica na pravoslavni praznik Mladenci 1942. godine.
Dodik je naglasio da su proganjani i zatvarani svi oni koji su poslije Drugog svjetskog rata tražili istinu i kaznu za počinioce ovog monstruoznog, kukavičkog pokolja, koji su nad oko 6.000 srpskih civila, žena, djece i staraca počinile ustaše Jure Francetića.
“Odlukom tadašnje komunističke vlasti na čelu sa Josipom Brozom sve one koji su željeli da se objelodani istina o srpskom stradanju u Starom Brodu i Miloševićima slali su na prinudni rad u Vojvodinu i to samo zato što su tražili istinu i pravičnu kaznu”, rekao je Dodik za Srnu povodom 84 godine od zločina u Starom Brodu i Miloševićima kada su ustaše mučki ubile oko 6.000 srpskih žena, djece i staraca.
On je naveo da je decenijama ova strašna istina bila potisnuta, prekrivena velom prinudnog zaborava i sramne tišine, dok je Drina nosila krike srpskih mučenika.
“To je bilo to navodno bratstvo i jedinstvo u koje smo naivno vjerovali, i zbog čega su nam se ponovili i 1992. godina i zločini koje su nad srpskim narodom činile naše dojučerašnje komšije. Ali, krv mučenika ne ćuti zauvijek.
Danas, kada slobodno stojimo na svojoj zemlji, kada imamo svoju domovinu Republiku Srpsku i jake institucije, istina je izašla na vidjelo. O tome svjedoči i poruka svima nama i našim pokoljenjima urezana na spomeniku na obali rijeke u Starom Brodu: ‘Oprostite nam vi koji ste ovdje stradali, a 66 godina smo ćutali o vama. Ipak, nismo vas zaboravili jer ovakve rane na srcu nikad ne zarastaju. Zločincima smo oprostili, nek im je lice crno pred Božijom svjetlošću!'”, naveo je Dodik.
Dodik je podsjetio da je stradanje srpskog naroda u Starom Brodu i Miloševićima u proljeće 1942. godine jedna od najpotresnijih, najtežih i najsvetijih tačaka naše cjelokupne istorije.
“To nije samo mjesto nepojmljive tragedije, već svetilište na obali hladne Drine, koja je te krvave godine postala grobnica za više od šest hiljada nevinih srpskih duša, mahom žena, staraca i nejake djece iz Sarajeva, Olova, Kladnja, Pala, Mokrog, Sokoca, Han Pijeska, Rogatice, Višegrada…”, rekao je Dodik.
On je podsjetio da je u proljeće 1942. iz Sarajeva krenulo deset hiljada ustaša sa namjerom da protjeraju i pobiju srpsko stanovništvo koje je u zbjegovima krenulo niz Drinu da bi spas potražili u Srbiji.
“U Višegradu, italijanska vojska nije dozvolila narodu da pređe preko ćuprije i zbjeg je krenuo pored Drine ka selima Miloševići i Stari Brod gdje se nalazila skela. Ustaše su stigle zbjeg i mučki ubile oko 6.000 Srba”, naveo je Dodik.
Bježeći pred zvjerskom oštricom “Crne legije” Jure francetića, tražeći spas u Srbiji gdje su mislili da ih čeka bratska ruka i sloboda, dodao je Dodik, našli su se u obruču smrti sabijeni uz nabujalu, nemilosrdnu rijeku koja im je, kako se ispostavilo, preostala kao jedini izlaz, ali ne u život već u smrt.
“I upravo u tim stravičnim momentima, birajući između ustaške kame ili Drine, naš narod je izabrao skok u Drinu i pokazao najuzvišenije srpske vrline – ponos i mučeničko junaštvo”, istakao je Dodik.
On je podsjetio da su se, prema kazivanjima preživjelih svjedoka, 362 srpske djevojke i mlade majke, gledajući u oči dželatima i odbijajući da padnu u ruke krvnika koji bi im oskrnavili čast i dostojanstvo, uhvatile za ruke i svjesno, dostojanstveno skočile u ledenu, duboku Drinu.
“Majke su bacale svoju djecu u rijeku i skokom za njima spasavale i njih i sebe od ustaške kame. Izabrale su smrt u talasima rijeke prije nego ropsko poniženje, mučenje i silovanje, upisavši se tako u vječnu knjigu srpskih besmrtnika. Taj čin nije bio samo očajnički krik, već vrhunska žrtva za obraz, vjeru i srpski rod. To je ujedno i istorijska lekcija svima nama, a pogotovo našim dželatima o tome koliko je srpska duša nepokoriva čak i u trenucima beznađa i stradanja”, rekao je Dodik.
On je ocijenio da Stari Brod i Miloševići nisu samo mjesta tugovanja, već svetilište, vječna opomena srpskom narodu i njegov neuništivi korijen.
“Dok god teče Drina i dok god kuca ijedno srpsko srce, mi ćemo čuvati sjećanje na njihovu nevinu žrtvu, ponosni na njihovu čistotu, čestitost i hrabrost, i zakleti da nikada više nećemo dozvoliti da naš narod bude vođen na klanicu. Neka im je vječna slava i hvala što su nam svojom mučeničkom krvlju i čašću osvijetlili ponosni put kroz istoriju!
I što rekao naš veliki Matija Bećković: ‘Stari Brod je ‘Titanik’ za koji niko ne zna, iako je u Drini podavljeno više ljudi, nego na tom brodu u Atlantskom okeanu za koji zna cijeli svijet!’ Ta rečenica nam jasno govori da moramo pričati, pisati i pamtiti. Ako prestanemo da pričamo, pišemo i pamtimo nećemo biti ništa bolji od onih koji su počinili zločine. Zaboravom ponovo ubijamo žrtve iz svog naroda, što je još veći zločin. I zato – pamtimo i ne zaboravljajmo”, poručio je Dodik.
Izvor: srna.rs
