U banjalučkom naselju Drakulić u nedjelju, 1. februara, biće obilježene 84 godine od zločina NDH nad srpskim civilima u selima Drakulić, Šargovac i Motike i rudniku Rakovac kod Banjaluke, 7. februara 1942. godine, kada je u samo jednom danu zvjerski ubijeno 2.315 Srba, među kojima 551 dijete.
Pomoćnik ministra za boračko-invalidsku zaštitu Republike Srpske Nebojša Vidaković rekao je na konferenciji za novinare u Banjaluci da će program obilježavanja početi u 9.00 časova služenjem liturgije u Spomen-hramu Svetog velikomučenika Georgija u Drakuliću, dok će centralni dio biti održan kod Spomen-kosturnice u Drakuliću.
“U 12.00 časova biće služen pomen ubijenim srpskim civilima, nakon čega će uslijediti polaganje vijenaca i cvijeća”, naveo je Vidaković, dodajući da će se nakon toga obratiti zvanice.
On je podsjetio da su ustaške vlasti NDH unaprijed planirle i organizovale zločin nad srpskim civilima u ovim selima i u rudniku Rakovac.
Vidaković kaže da je, prema istorijskim izvorima, konačan plan pokolja dogovoren 6. februara 1942. godine u franjevačkom samostanu u banjalučkom naselju Petrićevac.
“Glavni organizator zločina bio je ustaški stožernik Viktor Gutić, a izvršili su ga pripadnici 2. satnije `Tjelesnog zdruga Ante Pavelića` pod komandom natporučnika Josipa Mišlova, uz aktivno učešće franjevačkog kapelana fra Miroslava Filipovića Majstorovića. Pokolj je počeo u ranim jutarnjim časovima 7. februara 1942. godine u rudniku Rakovac, gdje su ustaše ubile 52 od 60 srpskih rudara”, naveo je Vidaković.
Nakon toga, oko 400 pripadnika ustaških jedinica nastavilo je sistematsko ubijanje srpskog stanovništva u selima Drakulić, Šargovac i Motike, idući od kuće do kuće. Ubijani su isključivo civili – žene, djeca i starci, jer su vojno sposobni muškarci u tom periodu uglavnom bili u zarobljeništvu.
Pokolj je izvršen bez upotrebe vatrenog oružja, što dodatno govori o surovosti i namjeri zločinaca.
Prema istraživanju pisca i istraživača Lazara Lukajića, koji je u svom djelu “Fratri i ustaše kolju” objavio imenični spisak žrtava, tog dana je u Drakuliću ubijeno 1.363 srpska civila, u Motikama 679, u Šargovcu 257, kao i 16 srpskih rudara iz drugih sela, što ukupno čini 2.315 ubijenih Srba.
“Posebno tragičan i po svireposti jedinstven zločin počinjen je u Narodnoj školi u Šargovcu gdje su ustaše 7. februara 1942. godine ubile 52 srpska učenika uzrasta od sedam do 14 godina. Školu su pohađala djeca različitih vjeroispovijesti, a pravoslavna djeca su nasilno izdvojena i ubijena u školskoj zgradi. Nakon zločina, učiteljica Dobrila Martinović je pod prijetnjom smrću bila primorana da u školski dnevnik upiše da su sva ubijena srpska djeca `umrla prirodnom smrću`”, rekao je Vidaković.
On je napomenuo da se ovi zapisi danas čuvaju u Arhivu Republike Srpske kao autentično svjedočanstvo o ovom zločinu.
Vidaković je naveo da je nakon Drugog svjetskog rata, zbog politike bratstva i jedinstva, ovaj zločin decenijama bio prikrivan i potiskivan iz javnosti.
“Tek 1965. godine pristupilo se sakupljanju posmrtnih ostataka žrtava i njihovom sahranjivanju u zajedničku kosturnicu u Drakuliću, gdje je podignut spomenik. Prvobitni natpis nije navodio stvarne izvršioce zločina, već je govorio o `žrtvama fašističkog terora`”, rekao je Vidaković.
Spomenik je obnovljen 1991. godine, a u Donjem Drakuliću je izgrađen Spomen-hram Svetog velikomučenika Georgija, osveštan 2009. godine, posvećen žrtvama ovog pokolja.
Obilježavanjem godišnjice ovog zločina čuva se istorijska istina i kultura sjećanja na nedužne civile koji su stradali samo zato što su bili Srbi.
Istina o ovom zločinu ostaje trajna opomena i obaveza društva da žrtve nikada ne budu zaboravljene.
Obilježavanje 84 godine od ustaškog pokolja nad srpskim žrtvama organizuje Odbor Vlade Republike Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova.
Tekst je preuzet sa sajta: vladars.rs
