Kazneno-popravni zavodi /KPZ/ u Republici Srpskoj ostvaruju znatne finansijske uštede u budžetu kroz sopstvenu poljoprivrednu i stočarsku proizvodnju hrane na svojim ekonomijama, izjavio je Srni ministar pravde Goran Selak.
Selak je rekao da ovakav sistem omogućava zatvorima da proizvedu velike količine voća, povrća i mesa za ishranu zatvorenika i osoblja, istovremeno pružajući korisnu radnu terapiju u procesu resocijalizacije.
On je naglasio da je radno angažovanje zatvorenika dobrovoljno, predstavlja koristan dio njihovog tretmana i nikada se ne koristi kao oblik kažnjavanja.
“Kazneno-popravni zavodi u Republici Srpskoj koji se nalaze u Banjaluci, Foči, Istočnom Sarajevu, Bijeljini, Doboju i Trebinju razvili su sopstvene poljoprivredne ekonomije i farme, a ova privredna strategija donosi uštede budžetu i služi kao dio procesa resocijalizacije osuđenih”, naveo je Selak.
Prema njegovim riječima, najveći dio mesa, mliječnih proizvoda i povrća, koji se svakodnevno nađu na meniju uhapšenih lica, ne dolazi iz javnih nabavki, već sa zatvorskih imanja na kojima rade osuđena lica.
Cjelokupan proces odvija se pod stručnim nadzorom privredno-instruktorskih službi, čime su zatvori uspješno spojili ekonomsku samoodrživost i društvenu korist.
“Ovaj sistem je pravno uređen Zakonom o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija, koji omogućava zavodima da djeluju kao specifični privredni subjekti i organizuju rad osuđenika”, pojasnio je Selak.
On je rekao da KPZ Foča sa svojom Privrednom jedinicom “Drina” obuhvata kapacitete u stočarstvu, svinjogojstvu, govedarstvu, ovčarstvu i pčelarstvu.
“Sa farme nadomak Foče svježe meso i mliječni proizvodi idu pravo u zatvorsku kuhinju, dok se višak ponude plasira i na slobodno tržište kroz turistički kompleks i Motel `Brioni`”, precizirao je Selak.
On je rekao da sličan model primjenjuje i KPZ Banjaluka, na poluotvorenom odjeljenju ove ustanove u Trnu, gdje funkcioniše moderna svinjogojska farma koja pokriva godišnje potrebe ovog zavoda za mesom.
“Sa druge strane, zavodi u Istočnom Sarajevu, Bijeljini, Doboju i Trebinju iskoristili su zemljišne kapacitete za plasteničku i poljoprivrednu proizvodnju i uzgajaju povrće, krompir, kupus, paradajz i paprike”, napomenuo je Selak.
On je istakao da je kompletan lanac proizvodnje pod stalnim sanitarnim i veterinarskim nadzorom.
“Jelovnici na sedmičnom nivou obezbjeđuju optimalan balans u ishrani, a posebna pažnja posvećuje se bolesnim osuđenicima. Zakon nalaže i potpuno poštovanje vjerskih i kulturnih zahtjeva zbog čega su po potrebi dostupni i posni meniji, kao i obroci usklađeni sa vjerskim propisima”, naglasio je Selak.
Osim ekonomske računice, Selak je rekao da najveća vrijednost zatvorskih farmi u Republici Srpskoj leži u ljudskom faktoru i resocijalizaciji.
“Svrha rada osuđenika je sticanje, održavanje i razvijanje njihovih radnih sposobnosti, navika i stručnog znanja, kako bi se nakon puštanja na slobodu što lakše integrisali u društvo”, poručio je Selak.
Selak je pojasnio da se posao organizuje unutar ili van ustanove, da se vodi računa o tome da bude što sličniji radu na slobodi, a usklađuje se sa zdravstvenim sposobnostima i programom tretmana zatvorenika, uz obavezno ispunjavanje svih bezbjednosnih pravila.
“Rad na ekonomijama primarno je rezervisan za osuđenike u poluotvorenom i otvorenom tretmanu, gdje u saradnji sa instruktorima prolaze kroz intenzivnu praktičnu obuku i stiču vrijedne vještine u oblastima kulinarstva, stočarstva i povrtarstva”, rekao je Selak.
On je zaključio da ovi ljudi nakon izdržavanja zatvorske kazne ne izlaze na slobodu praznih ruku, već sa sobom nose primjenjivo znanje i zanat koji im omogućava brže adaptiranje u društvenu zajedncu.
Izvor: srna.rs
