Poštovani! Okupili smo se danas da bismo se saborno i molitveno prisjetili svih poginulih i nestalih u Odbrambeno-otadžbinskom ratu. Onih kojima dugujemo vječnu zahvalnost za slobodu koju su izvojevali zajedno sa svojim saborcima. Zbog njih, kao i zbog nas samih, dužni smo da tu slobodu u miru branimo i ostavimo budućim generacijama. Sloboda o kojoj govorim zove se Republika Srpska.
I nismo danas slučajno baš na Ozrenu.
Ova planina simbol je stradanja srpskog naroda u proteklom ratu.
Tom stradanju i egzodusu Srba sa ovih prostora doprinijela je NATO agresija na Republiku Srpsku koja je otpočela baš na današnji dan, prije 28 godina.
Ozren je mjesto bola, patnje i zvjerskih zločina počinjenih od pripadnika odreda El – mudžahid.
Ti monstrumi – koji su živjeli hiljadama kilometara daleko od BiH – danas se u Sarajevu poštuju kao heroji i branioci.
A njihove žrtve, ozrenske Srbi koji su ovdje živjeli vijekovima, bez imalo stida i srama nazivaju agresorima i zločincima.
Riječ je o potpunom odsustvu svake logike, morala, a i zdravog razuma.
Dvadeset osam godina nakon okončanja rata, Republika Srpska još traga za 1646 nestalih osoba, vojnika i civila, među kojima je više od 300 žena i djece.
Oni nisu broj niti statistika, već nečija djeca, braće i sestre, očevi i majke, čije porodice zaslužuju da budu pronađeni.
Proces traženja nestalih lica srpske nacionalnosti je već godinama toliko manjkav, spor i sraman da apsolutno razumijem i bijes i ogorčenje njihovih porodica.
Ništa manje sraman nije ni ignorantski odnos Instituta za nestala lica BiH prema porodicama nestalih Srba.
Njihova je profesionalna i ljudska obaveza da jednako tretiraju sve, a ne da bilo koga favorizuju ili ignorišu na osnovu nacionalne pripadnosti.
Isti je slučaj i u mnogim drugim institucijama na zajedničkom nivou i protiv toga se na svakom mjestu borimo.
Upravo je nastojanje bošnjačkih predstavnika da privatizuju institucije BiH ključni razlog njenog neuspjeha.
Prethodnih godina vodila sam brojne razgovore sa predstavnicima porodica poginulih i nestalih lica.
Dugogodišnja borba koju vode, tražeći pravdu i svoje najmilije, nije samo njihova, već borba svih nas.
To je borba za dostojanstvo i ravnopravnost koju su srpskom narodu i Republici Srpskoj garantovali Ustav i Dejtonski mirovni sporazum.
To nam niko nije poklonio, već su se za to borili i izborili vaši najmiliji.
Zato ćemo uvijek biti uz vas i sa vama.
Zato vaša borba nikada neće biti samo vaša, već naša zajednička.
U institucijama Republike Srpske, kao i do sada, uvijek ćete imati oslonac i podršku.
To jeste i naša institucionalna obaveza, ali je, prije svega, ljudska dužnost.
Hvala.
Izvor: predsjednistvobih.ba
